u Hrvatskoj

Autorica: Sanja Nekić

Opseg: 14 panoa – veličine 70 x 100 cm + svjetleći pano (70 x 100 cm) ako nije u gostovanju s pokretnom izložbom Školski dokumenti

Vrsta: povijesna, informativna, pokretna

Korisnici: 

Tema:

Osposobljavanje obrtnika i trgovaca tijekom srednjovjekovnog razdoblja na području hrvatskih zemalja vezano je uz cehove i cehovska udruženja. Vrijeme i način naukovanja odvijao se prema cehovskim pravilima ovisno o pojedinom cehu. Po završetku šegrt je postao djetić ili kalfa koji je dužan obaviti vandranje – usavršavanje vještine i struke kod majstora u različitim gradovima. Završetkom vandranja kalfa je polagao majstorski ispit i postao majstor.

Godine 1886. donesen je Ustrojni statut za šegrtske škole u Hrvatskoj i Slavoniji kojim su osnovane šegrtske škole kao najniži stupanj strukovnog obrazovanja. Šegrtske škole, dijelile su se na niži i viši odjel, djelovale su pri pučkim školama i zajedno s njima činile najbrojnije škole na području današnje Hrvatske. Uz šegrtske škole Zemaljska vlada planski je poticala i otvaranje obrtničkih tečaja i škola (košaračke, drvorezbarske, tkalačke, i urarske), koje su u pravilu djelovale nekoliko godina i imale manji broj polaznika. Stručna zanimanja i vještine usavršavale su se u prvim srednjim stručnim školama uglavnom gospodarskog, obrtnog i nautičkog smjera. Za stručno osposobljavanje djevojaka ustrojene su ženske stručne škole, koje su kao i šegrtske bile brojne i imale veliki broj polaznica.

Postojeći austro-ugarski školski sustav uz neznatne izmjene, zadržan je i u novonastaloj Kraljevini SHS sve do 1926. godine, kada Ministarstvo prosvjete reorganizira nadležnost nad strukovnim školama i dodjeljuje ih nadležnim ministarstvima (industrije, trgovine, obrta, prometa i zdravstva). Najbrojnije strukovne škole su zanatske (nekadašnje šegrtske), a postojale su još sestrinske i primaljske, banske i niže specijalne poljoprivredne škole te srednja gospodarska, obrtna, trgovačke, pomorske i željeznička škola. Četrdesetih godina 20. stoljeća, najniži oblik stručnog obrazovanja bile su građanske škole poljoprivrednog, trgovačkog i obrtničko-veleobrtničkog smjera, a radilo je i 208 strukovnih škola te strukovno-obrazovni tečajevi. Od 1952. godine sve stručne škole vraćaju se u nadležnost Ministarstva prosvjete.

Zakonom o srednjem obrazovanju iz 1971. godine provedena je reforma srednjoškolskog obrazovnog sustava u Hrvatskoj. Ustanovljeni su dvogodišnji pripremni stupanj koji je imao zajedničku osnovu nastavnog plana i programa i dvogodišnji završni stupanj stručnog usmjerenja, a strukovno obrazovanje provodilo se u postojećim reformiranim strukovnim školama i novoosnovanim centrima usmjerenog obrazovanja (CUO). Godine 1982. donijet je Zakon o usmjerenom obrazovanju kojim se napušta koncepcija pripremnog i završnog stupnja i utvrđuje usmjeravanje u struku od prve godine srednjeg obrazovanja.

U samostalnoj Republici Hrvatskoj 1991. godine započela je reforma cijelog odgojno-obrazovnog sustava. Zakon o srednjem školstvu iz 1992. godine strukovne škole podijelio je na tehničke, industrijske i obrtničke škole. Godine 2009. donesen je novi Zakon o strukovnom obrazovanju proizašao iz Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008. godine) prema kojem su ustanovljeni obrazovni strukovni programi: jednogodišnji i dvogodišnji (niža stručna sprema), trogodišnji (programi za zanimanja u industriji i obrtništvu) i četverogodišnji programi tehničkog i njima sličnog smjera.

 Sanja Nekić, prof.