knjižnica Hrvatskoga školskog muzeja

Pedagoška knjižnica Davorina Trstenjaka

Pedagošku knjižnicu Davorina Trstenjaka osnovala je 1877. godine strukovna učiteljska udruga – Hrvatski pedagoško-književni zbor (HPKZ) – koja će 24 godine poslije (1901.) osnovati i Hrvatski školski muzej. Knjige su se prikupljale od samoga osnutka HPKZ-a (1871.), pa je Knjižnica u trenutku otvaranja imala oko 1000 naslova. Otvaranjem Muzeja “odmah se je uvidjelo, da k muzeju pripada i knjižnica, pak je upravni odbor odredio, da se knjižnica Hrv. pedagoško-književnoga zbora iz svoje dosadašnje sobe prenese u školski muzej i da uopće bude sastavni dio toga muzeja”, zapisano je u prvom katalogu Muzeja iz 1902. godine. Knjižnica je tada, nakon revizije i otpisa knjiga za koje je ustanovljeno da ne spadaju u pedagošku knjižnicu, imala 1824 naslova, odnosno 3071 svezak. Iako od 1901. godine u sastavu Muzeja, Knjižnica je tek od 1967. pod njegovom upravom, a od 1986. u njegovu vlasništvu. Od 1948. nosi ime istaknutoga učitelja, pedagoškoga i dječjega pisca Davorina Trstenjaka.

Knjižnični se fond nabavljao najvećim dijelom darovima književnih i znanstvenih društava i institucija te istaknutih hrvatskih učitelja, a znatnu je potporu u prvim desetljećima davala i Zemaljska vlada, Odjel za bogoštovlje i nastavu (tzv. obavezni primjerak). Danas se financira sredstvima Grada Zagreba, osnivača i primarnoga financijera Muzeja.

Unatoč vrijednom i bogatom fondu, Knjižnica je u svojoj dugoj povijesti nekoliko puta zatvarana ili je radila u iznimno teškim uvjetima. Uz knjige s područja školstva i pedagogije, ima i vrijednu građu iz nacionalne povijesti, dječje književnosti (do 1945.) i odgojnih znanosti. Najstarija je knjiga De rerum inventoribus iz 1590. godine engleskoga literata i povjesničara Polidora Vergilija. Na hrvatskom je jeziku najstarija knjiga iz 1728. godine – Usdasi Mandaljene pokornize Ignjata Đurđevića, izdana u Veneciji, a najstarija knjiga izdana u Zagrebu Gazophylacium Ivana Belostenca iz 1740. godine. Knjižnični je fond bio osnovom za stvaranje zasebnih muzejskih zbirki – Zbirke udžbenika i priručnika, Zbirke školskih izvješća i Zbirke propisa i službenih publikacija u odgoju i obrazovanju.

Građa se koristi u čitaonici, gdje je korisnicima na raspolaganju referentna zbirka (rječnici, enciklopedije, leksikoni) kao i tekuća stručna periodika. Pedagoška knjižnica Davorina Trstenjaka nadilazi okvire muzejske knjižnice u smislu informacijske potpore u stručnom i znanstvenom radu stručnih djelatnika. Ona je danas nezaobilazno mjesto istraživačima povijesti hrvatskoga školstva i pedagogije te općenito hrvatske kulturne povijesti.