Zbirka školskih izvješća Hrvatskoga školskog muzeja obuhvaća više od 5000 tiskanih godišnjih izvješća o radu srednjih i osnovnih škola u vremenskom rasponu od 18. do 21. stoljeća. Više od tri četvrtine izvješća odnosi se na škole s područja današnje Republike Hrvatske, a ostatak na škole iz susjednih zemalja.

Standardiziranim godišnjim školskim izvješćima kakva se tiskaju od sredine 19. stoljeća prethodile su informativno skromnije inačice pod različitim nazivima: program javnih ispita, sadržaj školskih predmeta, klasifikacija učenika, popis mladeži, školski program i sl. Od sredine 19. stoljeća do 1918. godine sve su gimnazije, u skladu s čl. 116. Nacrta ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji, bile dužne izdavati godišnja izvješća, a izdavale su ih i ostale srednje škole te često i pučke škole na razini općine ili grada. Do pokretanja Nastavnoga vjesnika (1893.), stručnoga časopisa za srednjoškolske profesore, u izvješćima se redovito objavljivala znanstvena ili pedagoška rasprava nekoga od učitelja/profesora. Podaci o radu škole najčešće su obuhvaćali sljedeće kategorije: naučnu osnovu (nastavni plan i program), učiteljski zbor s popisom profesora i predmeta koje su podučavali te sa svim promjenama tijekom školske godine, važnije naredbe i otpise koji su se odnosili na školu, popise tema pismenih zadaća iz hrvatskoga i njemačkoga jezika, ispit zrelosti, stanje knjižnice i školskih zbirki, statističke iskaze o učenicima (brojčano prema dobi, zavičaju, vjeri, staležu roditelja), klasifikaciju učenika prema razredima s grafički istaknutim imenima najuspješnijih te na kraju obavijest za novu školsku godinu. Pojedine su škole izdavale dvije inačice izvješća – skromniju, u broširanom uvezu, i raskošniju, u platnenom uvezu sa zlatotiskom na koricama. Takvi su javni dokumenti o radu škole, osim za službene potrebe, bili namijenjeni učenicima i njihovim roditeljima. Usto su pružali mogućnost usporedbe rada škola. Danas su to vrijedni izvori podataka u istraživanju povijesti pojedinih škola i hrvatskoga školstva općenito te u istraživanju biografija znanstvenika i umjetnika čija se imena mogu naći među tadašnjim gimnazijskim profesorima ili učenicima.

Školska su izvješća, posebno gimnazijska, izlazila gotovo redovito do 1918. godine, a samo mali broj škola izdaje svoja izvješća 1920-ih. Tek je 1930., nakon donošenja Zakona o srednjim školama (1929.), u Prosvetnom glasniku objavljen novi pravilnik o tiskanju godišnjih školskih izvješća. Tijekom druge polovine 20. stoljeća neke srednje škole nastavljaju objavljivati svoja godišnja izvješća, a od 1990-ih njihov broj raste. Moderni školski ljetopisi nemaju propisanu strukturu, ali su zadržali neke elemente iz starih školskih izvješća.

Zbirka školskih izvješća Hrvatskoga školskog muzeja upisana je 2013. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Kontakt

Zbirka propisa i službenih publikacija u odgoju i obrazovanju

dr. sc. Štefka Batinić
knjižničarska savjetnica i kustosica