1849.-2009.

Mjesto održavanja: Hrvatski školski muzej

Autorice: Štefka Batinić, viši knjižničar, Sonja Gaćina Škalamera, arhivist

Trajanje izložbe: siječanj – ožujak 2010.

Uloga i značenje učiteljica i učitelja pučkih / osnovnih škola kroz protekla dva stoljeća u prosvjetnom i javnom životu Hrvatske. Obilježavanje 160. obljetnice osnutka prve učiteljske škole u Hrvatskoj i 150. obljetnice izlaska „Napretka“ - prvog stručnog pedagoškoga časopisa u Hrvatskoj, 120 godina postojanja Hrvatskog učiteljskog doma u Zagrebu i 90 godina višeškolskog obrazovanja učitelja (1919. osnovana Viša pedagoška škola u Zagrebu).

Korisnici: sve kategorije posjetitelja, posebno studenti i učitelji

Izložci: 250 originala i presnimaka građe Hrvatskog školskog muzeja: udžbenika i priručnika, pedagoške literature, arhivskog gradiva, fotografija, školske opreme, nastavnih sredstava, učeničkih radova.

Profesionalizacija učiteljskog zvanja s jasno normiranim odredbama o školovanju i osposobljavanju u stjecanju stručnog zvanja, propisanim radnim obvezama, pravima i plaćom, te profiliranja kao jedne od prosvjetnih djelatnosti, razvija se tijekom 19. i prve polovine 20. stoljeća na području hrvatskih zemalja.

U složenim procesima modernizacije ukupnog gospodarstva, države i društva, jedan od ključnih procesa je i opća demokratizacija i diferencijacija javnog, državnog obrazovnog sustava. Prosvjetna djelatnost kao jedna od javnih uslužnih djelatnosti i školski sustav propisuju se i uređuju zakonima i zakonskim propisima. Od samih početaka razvoja modernog školskog sustava učitelji i profesori su državni službenici čija je djelatnost propisana školskim zakonima i zakonima o državnim službenicima / činovnicima. Izvan propisanih prava i obveza, učiteljsko zvanje imalo je niz specifičnosti u samom obrazovno-odgojnom procesu, radu u nastavi i školi, kao i angažmanu u sredinama u kojima djeluju, posebno u vrijeme kada su kao obrazovani ljudi malobrojni u odnosu na većinsko neobrazovano stanovništvo.

Od sredine 19. do početka 21. stoljeća obrazovanje učitelja u Hrvatskoj prošlo je razvojni put od dvogodišnjih preparandija do petogodišnjeg sveučilišnog studija i mogućnosti znanstvenog poslijediplomskog studija. Shvaćajući kako je upravo obrazovanje preduvjet i argument njihove strukovne i staleške afirmacije hrvatski učitelji već 70-ih godina 19. stoljeća govore o potrebi fakultetskog obrazovanja učitelja. Put do akademske zajednice trajao je više od jednog stoljeća. Nedostupnost akademskog obrazovanja, s jedne strane, te istinska posvećenost svom pozivu, s druge strane, mnogim su učiteljima tijekom povijesti bile važni poticaji za daljnje stručno usavršavanje i samoobrazovanje, pa su upravo pučki učitelji u velikoj mjeri pridonijeli razvoju niza disciplina odgojnih znanosti u Hrvatskoj. Unatoč svim teškoćama koje su pratile izobrazbu učitelja, lako ćemo se složiti sa starom istinom kako je "postati učitelj uvijek bilo puno lakše nego biti učitelj".

Tijekom više od dva stoljeća razvoja državnog školskog sustava učitelji su jedan od gradivnih čimbenika početnog, od 70-ih godina 19. stoljeća i obveznog osnovnog obrazovanja. Osnivanjem obrazovnih ustanova, učiteljskih škola, stvoreni su uvjeti sustavnog i jedinstvenog obrazovanja učitelja. Tijekom stoljeća i pol postojanja učiteljske škole su se razvile od srednjih stručnih škola u visokoškolske fakultetske stručne i znanstvene ustanove, što je logičan slijed i odraz razvoja pedagoških znanosti, razvoja i osuvremenjavanja ukupnog školskog sustava i unaprjeđivanja općeobrazovnog nivoa stanovništva. Učiteljske škole / akademije / fakulteti obrazovali su stotine generacija i tisuće učitelja koji su jedan od glavnih gradivnih čimbenika ukupnog školskog sustava osnovnog obrazovanja u Hrvatskoj.

Profesionalizacija samog zvanja učitelja odraz je više čimbenika – razvoja pedagoških znanosti, obrazovnih sadržaja, odgojnih modela, afirmacije struke, prosvjetne politike, modernizacije i općeg napretka društva.

Organizirano djelovanje učitelja kroz strukovne udruge, kreditno-štedne zadruge i sindikate tijekom proteklih gotovo sto četrdeset godina uz zaštitu prava i interesa učiteljstva te ekonomsku i socijalnu solidarnost imalo je važnu i utjecajnu ulogu u profesionalizaciji i unaprijeđenju učiteljske struke. Snaga učiteljstva u drugoj polovini 19. stoljeća ogleda se i u činjenici da su organizirani učitelji izgradili reprezentativnu palaču Hrvatskog učiteljskog doma koja postaje sjedište svih važnijih učiteljskih udruga ondašnje Kraljevine Hrvatske i Slavonije i mjesto stručnog, prosvjetnog, staleškog i kulturnog djelovanja učitelja. Upravo na inicijativu samih učitelja 1901. godine u Hrvatskom učiteljskom domu otvoren je Hrvatski školski muzej. Prvi postav realiziran je bogatim i raznovrsnim donacijama učitelja. Definiran od samog osnutka kao specijalizirani muzej za povijest školstva, Hrvatski školski muzej je tijekom 109 godina postojanja prikupio vrijednu muzejsku, arhivsku i knjižničnu građu.

Godina 2009. bila je godina više značajnih obljetnica iz povijesti hrvatskog učiteljstva – 160 godina osnutka prve državne učiteljske škole u Hrvatskoj (1849. Učiteljna učiona zagrebačka), 150 godina časopisa Napredak (1859.), 120 godina postojanja Hrvatskog učiteljskog doma u Zagrebu (1889.) i 90 godina višeškolskog obrazovanja učitelja (1919. osnovana Viša pedagoška škola u Zagrebu). Izložbom i katalogom Učiteljice i učitelji u Hrvatskoj 1849.-2009. prezentiramo povijesni prikaz razvoja obrazovanja učitelja, staleškog djelovanja i razvoja profesionalnog identiteta učiteljskog zvanja u nastojanju spoznavanja uloge i značenja učiteljica i učitelja pučkih / osnovnih škola kroz protekla dva stoljeća u prosvjetnom i javnom životu Hrvatske.

Štefka Batinić, viši knjižničar

Sonja Gaćina Škalamera, arhivist